POHARANA ZEMLjA
U ZAMKU ULOVLjENI DINGO
Nikad nećeš napisati knjigu,
nema pasjeg čitanja za učenje bola
– sve više obamiru zubi
grizući nogu ulovljenu u zamci.
Od sad do zadnjeg trzaja
proteže se trag neodgovorenih urlika.
čuju ih jedino drveta bagremova
iz straha da se metalna čeljust ne sklopi
i oko njih.
Svi vidici satvoreni od čelika
– sklupčaćeš se u teški jad.
POPIS
Ovog dana punog meseca
svaki dingo mora razotkriti
sopstvenu boju, visinu,
boravišno mesto.
Otisak prednje šape
i prividni datum rođenja
da se žigošu na njegovo uho.
Ratnicima buša,
nije dozvoljeno urlikanje
stupanje na tuđe i lov
jer beli čovek zapoveda oružju.
OTKRIĆE BUMERANGA
Kengur napravi prvi bumerang
ne zbog puke zabave letenja
već da ode na mesec
jer mesec je veliki odušak
što će vam reći svaki krčeći stomak.
Dođe blizu beli čovek da ukrade spravu
radi puke zabave letenjem,
pošto stomak njegov nikad ne krči.
„Daj mi tu napravu
u ime Progresa.”.
Skriven u kengurovoj torbi
bumerang bi mogao ležati ravno i mirno
zauvek.
Reci nam nešto o toj letećoj magiji.”.
Okovaše kengura
u ime Boga,
Kralja,
Progresa.
Kengur ne imade kralja da mu se zakune na vernost,
nikad ratovao nije i ni za kakvu zastavu ne znade.
„Bićeš izbrisan iz svih istorijskih knjiga”,
rekoše mu.
Kengur ni trepnuo nije
– istorija ti malo znači ako je ne pišeš sam.
„Izgubićeš potrošačku karticu,
biće zatrovani tvoji izvori vode.
Tvoja će koža biti pretvorena u krzno”.
Kad se napravi odelo
kengurova torba postade džep, tako
da belci nađoše bumerang.
POHARANA ZEMLjA
Guliše te do kosti gole
– dok se iskrčeno
drveće i kamenje ne pretvoriše
u majke uplakane
koje će se utišati
tek kad samrtni pokrov praha po njima padne.
O, zemljaci moji jadni,
bejasmo zajedno ovde mnogo duže
nego što bi to beli čovek bio u stanju i da izračuna.
OBRED PLODNOSTI
Džambaval, Gromovnik,
boji oblak
u belo
sivo
crno.
U današnjem sumraku
mnoštvo golih malgu*, letećih lisica,
zagnjuriće se u bilabong
radi ritualnog kupanja. Za mesec ili
nešto posle,
zemlji će izrasti zeleni stomak,
baš kao galei, devojkama, kad se vrate
nazad s nongarua, obrednog devičanskog gumna.
PRAŠINA
Dok skeleti guminog drveta gledaju mesec
beskrajna pustinja je okolo
u tihoj tugovanci.
U zemlji izumrlih plemena
bodljikava trava ne seća se kiše;
ljudi, ptice i gmizavci
odavno iščezoše.
Zrnca peska
stoje na straži.
Ti takođe možeš biti zemlja u prašini.
TAMNICA
Sazdao si četiri stvarna zida od betona,
postavio metalne zasune
katanac
u zamku da uloviš dušu.
Ono iznutra,
koža svih juln** podjednako je crna
u tami
zatvoreni ostaju očni kapci
– put za Bralgu srcu je znan.
* rukavac
** plemenski čovek, Aboridžin
Preveo s engleskog
Radomir D. Mitrić