КОРАЦИ

POHARANA ZEMLjA

 U ZAMKU ULOVLjENI DINGO

 Nikad nećeš napisati knjigu,

nema pasjeg čitanja za učenje bola

– sve više obamiru zubi

grizući nogu ulovljenu u zamci.

Od sad do zadnjeg trzaja

proteže se trag neodgovorenih urlika.

čuju ih jedino drveta bagremova

iz straha da se metalna čeljust ne sklopi

i oko njih.

Svi vidici satvoreni od čelika

– sklupčaćeš se u teški jad.

 

POPIS

 Ovog dana punog meseca

svaki dingo mora razotkriti

sopstvenu boju, visinu,

boravišno mesto.

Otisak prednje šape

i prividni datum rođenja

da se žigošu na njegovo uho.

Ratnicima buša,

nije dozvoljeno urlikanje

stupanje na tuđe i lov

jer beli čovek zapoveda oružju.

 

OTKRIĆE BUMERANGA

 Kengur napravi prvi bumerang

ne zbog puke zabave letenja

već da ode na mesec

jer mesec je veliki odušak

što će vam reći svaki krčeći stomak.

Dođe blizu beli čovek da ukrade spravu

radi puke zabave letenjem,

pošto stomak njegov nikad ne krči.

„Daj mi tu napravu

u ime Progresa.”.

Skriven u kengurovoj torbi

bumerang bi mogao ležati ravno i mirno

zauvek.

Reci nam nešto o toj letećoj magiji.”.

Okovaše kengura

u ime Boga,

Kralja,

Progresa.

Kengur ne imade kralja da mu se zakune na vernost,

nikad ratovao nije i ni za kakvu zastavu ne znade.

„Bićeš izbrisan iz svih istorijskih knjiga”,

rekoše mu.

Kengur ni trepnuo nije

– istorija ti malo znači ako je ne pišeš sam.

„Izgubićeš potrošačku karticu,

biće zatrovani tvoji izvori vode.

Tvoja će koža biti pretvorena u krzno”.

Kad se napravi odelo

kengurova torba postade džep, tako

da belci nađoše bumerang.

 

POHARANA ZEMLjA

 Guliše te do kosti gole

– dok se iskrčeno

drveće i kamenje ne pretvoriše

u majke uplakane

koje će se utišati

tek kad samrtni pokrov praha po njima padne.

O, zemljaci moji jadni,

bejasmo zajedno ovde mnogo duže

nego što bi to beli čovek bio u stanju i da izračuna.

 

OBRED PLODNOSTI

 Džambaval, Gromovnik,

boji oblak

u belo

sivo

crno.

U današnjem sumraku

mnoštvo golih malgu*, letećih lisica,

zagnjuriće se u bilabong

radi ritualnog kupanja. Za mesec ili

nešto posle,

zemlji će izrasti zeleni stomak,

baš kao galei, devojkama, kad se vrate

nazad s nongarua, obrednog devičanskog gumna.

 

PRAŠINA

 Dok skeleti guminog drveta gledaju mesec

beskrajna pustinja je okolo

u tihoj tugovanci.

U zemlji izumrlih plemena

bodljikava trava ne seća se kiše;

ljudi, ptice i gmizavci

odavno iščezoše.

Zrnca peska

stoje na straži.

Ti takođe možeš biti zemlja u prašini.

 

TAMNICA

 Sazdao si četiri stvarna zida od betona,

postavio metalne zasune

katanac

u zamku da uloviš dušu.

Ono iznutra,

koža svih juln** podjednako je crna

u tami

zatvoreni ostaju očni kapci

– put za Bralgu srcu je znan.

 

* rukavac

** plemenski čovek, Aboridžin

 

Preveo s engleskog
            Radomir D. Mitrić