КОРАЦИ

Karl Orf
KARMINA BURANA

 FORTUNA IMPERATRIX MUNDI

1. O, ti srećo

O, ti, spećo,
Nalik luni
Nestalnoj, promenljivoj,
Vazda rasteš,
Pa opadaš;
Prokletim činiš život,
Prvo mučiš,
Onda blažiš,
U igri hir svoj slediš
Razvlašćuješ,
Pa osnažiš,

Topiš, da opet slediš.
Sudbo silna
I dokona,
S točkom ti vrtoglavim
Kolaš kobno,
Beznadežno,
Ko da te zaustavi?..
Pritajena,
Zakrinkana,
Mene si zavitlala;
Šale radi
Naga pleća
Zlom stigmom žigosala.
Usred zdravlja,
Izobilja,
Sudba me sunovrati;
Porazi me,
I razori
U ludom kolovratu.
O, tužite,
Ne časite,
Srcem strune taknite;
Kad me sudbe
Sapnu uzde
Svi sa mnom zaplačite!

2.Tužim zbog rana sudbine

Tužim zbog rana sudbine,
Oči mi rone suze,
Jer sve što prvo dade mi
Pakosno mi oduze.
Pravo je o njoj rečeno –
Čuperak spreda nosi,
A kad je straga osmotriš
Spaziš da nema kose.

Nekad na presto sudbine
Vinut, ja sam seo
I cvećem svake vrline
Krunisan, lebdeo;
Nekad cvetah, razgaljen,
Srećan i sav blažen,
A sad s vrha padam, gle,
Svrgnut i prokažen.

Sreće se kolo okreće;
Spadoh na niske grane;
Drugi u vis sad poleće –
Ah, previsoko za me;
Ko na vrhu sad je kralj,
Nek se pazi pada –
Osovinom točka tog
Znaj, Hekuba vlada!


PROLEĆE

3. Vedro lice proleća

Vedro lice proleća
Otkrilo se svetu,
Ljuta zima uzmiče
Slomljena, u letu;
Kićena je, gizdava
Flora zavladala,
Slatkopojna dubrava
Pesmom je proslavlja.
U Florinom okrilju
Febov smešak jasni
Opet se zari u milju,
Cveću boja krasnih.
Zefir piri nektara
Miris sladak, ubav.
Ko će da se takmiči?
Nagrada je – ljubav!
Ko zvuk harfe sladak se
Poj slavuja čuje
Osmeh cveća šarenog
Polja ozaruje,
Jato iznad dubrava
Leti u visine,
Hor deva obećava
Bezbrojne miline.


4. Sunce ogreva sve

Sunce greje čitav svet,
Čisto, nežno, milo,
Opet svetu aprilsko
Lice je otkrilo.
Za ljubavlju žudi sad
Svaka duša mlada
Dok nestašan, vragolast
Bog-dečačić vlada.
Sve što se obnovilo
S praznikom proleća
Ponese nas veselo,
Radost nam obeća,
Put već znani otkri nam:
Dok si mlad il’ mlada
Pravo je da uživaš
U tom što ti pripada.
O, ljubi me iskreno,
Jer sam odan vrlo:
Srcem, dušom s tobom sam,
Tebi misli hrle,
Skupa smo i kad nam se
Daljine ispreče,
Ko god voli, na točku
sreće se okreće.


5. Evo milog proleća

Evo milja:
Želja živa,
Radost prolećna tu je;
Purpur cveća
Polje skriva,
Sunce sve ozaruje.
Tuga je pobeđena!
Leto traje,
Pobegla je
Ljuta zima ledena.

Već se tope,
Kopne snezi
Inje, led i ostalo,
Studen beži,
Proleće se
S plodnim letom sastalo;
Teško svakom biću što
Niti živi,
Nit uživa
U okrilju prolećnom.
Raduju se
I vesele
U svoj slasti ljupki, da,
Oni hrabri
Što se bore
Za nagradu Kupida:
Na Kiprankin znak i mig
Srećan, blistav,
K’o Parisov,
Neka i naš bude lik.

Na livadi

6. Ples (instrumental, orkestar)

7. Šuma buja

Buja šuma plemenita,
Cvet joj i list.

Moj mili drug, što
Me ostavio,
Me ostavio?
Gde je sad mili drug, ah!

Zar da
Odjezdi, odleti?!
Eja, eja...
Ko će me voleti? Ah!

Buja šuma posvuda,
Za draganom,
Za draganom,
Čeznem ja.

Sve zeleni i buja sve
Gde je moj mili
Toliko dugo? Ah!
On davno ode,
Avaj,
Ko će da me voli?

Zar da
Odjezdi, odleti?!
Eja, eja...
Ko će me voleti? Ah!

Na livadi

8. Rumenilo mi prodaj, trgovče

Rumen daj mi, trgovče,
Nek obrazi rude,
Zavešću ja tim momče,
Silom nek
Osvojeno bude!

Gledaj me,
Mladiću!
Daj da te očaram!

Dobar čovek nek ljubi
Ženu koja vredi!
Ljubav duh ti uzdiže
Do neba
I čast čini tebi

Gledaj me,
Mladiću!
Daj da te očaram!

Zdravo bio svete, ti
Pun radosnog sjaja!
Služiću ti pokorno
Svom ljubavlju
Istrajnom do kraja.

Gledaj me,
Mladiću!
Daj da te očaram!

9. Kolo

Te što kolo vode

Te što kolo vode
Sve su listom device,
Misle – bez momaka će
Celo provesti proleće!
Ah! Baš!

Dođi, o dođi, najdraži!
Dođi mi, dođi, o najdraži,
Srce moje baš tebe traži
Srce moje baš tebe traži,
Dođi mi, dođi, o najdraži,
Slatkim rujnim usnama divnim

Učini da opet oživim,
Učini da opet oživim
Slatkim rujnim usnama divnim.

Te što kolo vode
Sve su listom device,
Misle bez momaka će
Celo provesti proleće!
Ah! Baš!

10. Kad bi sav svet bio moj
Kad bi sav svet bio moj,
Od mora do Rajne,
Sve bih ja to rado dao,
Svega bih se odrekao,
Da kraljicu Engleske,
Da, Engleske,
Smem da zagrlim. Hej!

U KRČMI

11. Izgaram od strasti

Plamtim vatrom i gnevom
U strasti izgaram
U gorčini besa svog
Srcem razgovaram:
Od zemlje sam sazdan ja,
Praha – ništa više,
Nalik listu treperim
Što ga vetar njiše.
Ako mudrog čoveka
Ta vrlina krasi
Da svoj dom on doveka
Na čvrstoj steni skrasi,
Onda sam ja bezumnik
Kao bujna reka,
Koja vazda menja lik,
Nestalan doveka.
Kao čun ja nošen sam
Ko splav bez splavara,
U vazduhu zanjihan
Ko ptica il’ para:
Sapeti me ne mogu
Lancem nit katancem,
Biram sebi slične ja –
Dripce i pijance.
Ah, težina srca mi
podneti se ne da;
šale zbijam, volim ih,
slađe su od meda;
što naredi Venera
najslađa je muka,
a njoj srca kukavna
nikad nisu luka.
Put mi širok, vrludav,
mladost njim upravlja,
poroku se predah sav,
vrlinu zaboravljam,
te za žudnjom čeznem pre
no za spasom samim;
dok mi duša umire
putenost me mami.

12. Pev pečenog labuda

Nekad bejah kralj jezera,
Bejah lep i kočoperan
Labud bejah beloperan.

Jao, jadan!
Garav sada
od ognja postrada!

Tu me na ražnju okreću;
Na strašnom peku me ognju:
Lakej me nosi na pladnju,

Jao, jadan!
Garav sada
Od ognja postrada!

Na pladanj stadoh ja ceo,
Da poletim bih hteo:
Gole sam zube video!

Jao, jadan!
Crn sav sada
Od ognja postrada!

13. Žrec sam ja

Žrec sam ja zemlje Dembelije
I moje veće čine radopije,
I želim da Decijevom redu pripadam,
I ko god da me s jutra u krčmi potraži,
S večeri taj će go iz nje izaći,
I, odeće lišen, uzvikivati:

Avaj, avaj!
Šta učini, kleta sudbino?
Radost ovoga života
Nama si oduzela!

14. Kad smo u krčmi

Kad u krčmi se skupimo
To što prah smo ne marimo,
Na kockanje navalimo,
Od kojeg se preznojimo.
A šta drugo u birtiji,
Gde je novac najglavniji,
Ko odgovor čuti želi,
Nek posluša šta mu velim:
Onaj kocku, onaj pivo,
Ovaj probanči sve živo,
Među ovim kockarima
Baš opelješenih ima –
Dok su neki se obukli,
Drugi vreće su navukli.
Od smrti tu nema straha,
Kocka pada u ime Baha:
Prva se za gazdu baci
Onda piju slobodnjaci;
Jedna u čast onih krivih,
Pa triput u zdravlje živih,
Četvrta je za hrišćane,
Peta, pak, za opevane,
Šesta je za posrnule sestre,
Sedma – za dripce i secikese,
Osma je za momke razuzdane,
Deveta za monahe rasejane,
Deseta za lađare,
Jedanaesta za posvađane,
Dvanaesta za pokajnike,
Trin’esta je za skitnice.
Pa za papu, ko za kralja
Piju svi baš kako valja.
Pije gazda, pije žena,
Pije vojnik i sveštenik,
Pije prvi, pije druga,
Pije služavka i sluga,
Pije trapav, pije spretan,
Pije sretan i nesretan,
Pije otmen i podplotnik,
Pije prostak, pije moćnik,
Pije bogat i siroma’
Pije izgnan i bezdoman,
Pije dečak, pije deka,
Pije biskup, pije dekan,
Pije sestra, piju bratci,
Pije baba, pije mati,
Piju svi, a jašta rade,
Piju, piju, na hiljade.
Jedva da bi ijedna para
Na svem svetu preostala
Kad bi svi bez mere pili.
Jest da, veseli i čili,
Posprda smo za svet celi,
Al nam srce baš to želi.
Rugač podli nek se više
S spiska pravednika briše!

UDVARANjE

15. Amor obleće sav svet

Amor obleće sav svet,
Žudnjom silnom obuzet.
Mladići i devojke
Čeznu da se sastanu.
Za devu bez dragana
Radost je izgubljena,
Tavne noći prikriva
Ispod vela
Srca joj zatočena;
To je sudba najgorča.

16. I dan, i noć, i sve

I dan, i noć, i sve se
Protiv mene okrete;
Kad cure ćeretaju
Suze ronim,
Teško uzdišem,
U strahu mrem.
Drugovi, pritecite,
Šalu neku recite,
Očaj moj utešite –
Bol svoj patim,
Il mi savet dajte bar
Tako vam časti!
Zbog prelepog lica tvog
Stoput plakah ponovo,
Led ti srce okov‘o.
Ali znam da
Živnuo bih, dao sve
Za poljubac.

17. Gle stoji deva

Gle, stoji deva –
Tunika joj rujna;
Dotakneš li je,
Bruji ko struna.
Eja!
Gle, stoji deva;
Poput ružice,
Lice joj blista
Usne – latice.
Eja!

Stoji devojče
Uz drvo mlado
Ljubavne reči
Niže svom dragom.

Tad Venera prođe tu
Pa požele sreću svu,
Ljubav velju
I njoj i njemu.

18. U srcu mom

U srcu mi teška bol
Uzdahe izmamila
Sve zbog tvoje lepote,
Što me jadnog ranila.
Manda liet,
Ah, da mi je,
Al moj dragi
Doš’o nije.
Tvoje oke presjajne
Ko zraci su sunca, gle,
Poput blistavih baklji
Što mrak razgone svaki.
Ah, da mi je,
Al moj dragi
Došo nije.
Molim boga, bogove –
Duše mi vladičanstva
Da raskinem okove
Njenoga devičanstva.
Manda liet,
Ah, da mi je,
Al moj dragi
Doš’o nije.

19. Da se momče i devojče...

Da se momče i devojče
U sobičku sastanu,
Srećan spoj bi bio to!
Tad bi ljubav među njima
Planula, zaiskrila
Sramežljivost bi se skrila,
Počela igra neizreciva
Rukama, usnama, telima.

20. Dođi, dođi, dođi mi

Dođi, dođi, dođi mi,
Dođi, dođi, dođi mi,
Da svisnem ne dozvoli,
Lepolika li si ti,
U oku ti blesak spi,
Bujne kose rasplićem,
Kako blistaš svim bićem!
Od ruže si rujnija,
Od krina ti put belja,
Od svih drugih lepša si,
Vazda ću ti klicati!

21. Na terazijama

Na titravoj vagi duše mi
Kolebaju se tegovi
Ljubavi strasne i čednosti.

Al’ biram što sam videla,
Vrat sam jarmu prinela –
Slatkoj sprezi sam se
sva prepustila.

22. Vreme radosti

Vreme je za radost,
O. device,
Sad se veselite
Uz momčiće!

Oh! Oh! Oh!
Sav sam procvao,
Zbog ljubavi devičanske
Sam izgoreo,
Zbog ljubavi nove, nove,
Sad mrem ja!

Čini mi se lepim
obećanje,
Al od njega strepim
Ništa manje.

Oh! Oh! Oh!
Sav sam procvao,
Zbog ljubavi devičanske
Sam izgoreo,
Zbog ljubavi nove, nove,
Sad mrem ja!

Kad je zima, muški
Pritaje se,
Al proleće zanos
I strast donese.

Oh! Oh! Oh!
Sav sam procvao,
Zbog ljubavi devičanske
Sam izgoreo,
Zbog ljubavi nove, nove
Sad mrem ja.

Nevinost me moja
Začikava,
A smernost me opet
uzdržava.

Oh! Oh! Oh!
Sav sam procvao,
Zbog ljubavi devičanske
Evo izgoreh,
Zbog ljubavi nove, nove,
Sad mrem ja!

O dođi mi, gospo,
Daj mi sreću,
Dođi mi, lepojko,
Jer umreću!

Oh! Oh! Oh!
Sav sam procvao,
Zbog ljubavi devičanske
Evo izgoreh,
Zbog ljubavi nove, nove,
Sad mrem ja.

23. Najslađi

O, najslađi!
Celu sebe dajem ti!
Blanšiflora i Helena

24. Pozdrav tebi, o predivna

Pozdrav tebi, predivna,
Najređi dragulju,
Slavna po čestitosti,
Svi nek za te čuju,
Živa bila, svetlosti,
Ružo ovog sveta,
Blanšifloro, Heleno,
Venero prelepa!

Fortuna imperatrix mundi

25. O, ti, srećo

O, ti, spećo,
Nalik luni
Nestalnoj, promenljivoj,
Vazda rasteš,
Pa opadaš;
Prokletim činiš život,
Prvo mučiš,
Onda blažiš,
U igri hir svoj slediš
Razvlašćuješ,
Pa osnažiš,
Topiš, da opet slediš.
Sudbo silna
I dokona,
S točkom ti vrtoglavim,
Kolaš kobno,
Beznadežno,
Ko da te zaustavi?..
Pritajena,
Zakrinkana,
Žigosala si mene;
Ni u šali
Čovek ne sme
Da ti leđa okrene!

Usred zdravlja,
Izobilja,
Sudba me sunovrati;
Porazi me,
Razori me
U ludom kolovratu.
O, tužite,
Ne časite,
Srcem strune taknite;
Kad me sudbe
Sapnu uzde
Svi sa mnom zaplačite!

Prevod s latinskog: Slađana Milinković
Prepev: Vera Horvat