КОРАЦИ

Nebojša Vasović
PESME

 

RITUALI

1.

Doteran

(životom)

dovde,

do ovog konca,

do ove

igle,

na čiji vrh se tek treba

popeti –

 

sa sećanjem na sebe.

 

2.

U predgrađu Ničega

postoje male mreže

u kojima žive pauci

 

U njihovim mrežama

postoje male kućice

u kojima žive monasi

 

Oni što su se prosvetlili

poput malih na ćošku svetiljki

 

3.

Život je prekratak

da bismo naučili

bilo koji jezik

 

Čovek se samo poštapa rečima

kao što se oko poštapa

pticama koje se sele na jug

 

4.

Kada je mesec bio pun

niko ni reči

o tome

a sad se i političari

pozivaju na te

„očigledne istine“

iako trenutno

mesec je mlad i tanak

kao strpljenje onih

koji očekuju opipljive

promene

 

5.

Dok smo mi na ovoj strani

okeana proslavljali

što se voda povlači

 

Na drugoj strani su se

ljudi davili

u vodi koja nadolazi

 

6.

Moral je mural

od kojeg možeš

imati koristi

 

Koliko i oni koji

ne vide crtež

pa kao deca

 

Prođu kroz zid

u potrazi

za nečim drugim

 

7.

Sva ta krajnja iskustva

samo su šikaniranje ćelija

takozvanog subjekta

 

Istetovirali smo sve zone

naše kože

za crve naših dana iz masonske lože

 

8.

Danas su ponovo svima

rasla krila

ali ne previše

 

Kako bi svet ostao ono što jeste

runo u tihoj dolini

gde sunčaju se ambasadori

 

9.

Na komadima srče

na kršu stare države

izoštrava se oko

 

Čija će ti bistrina trebati

u nekoj drugoj zemlji

u koju te niko ne zove

 

Jer tamo žive ljudi od stakla

nelomljivog

eto zašto

 

 

CENTAR

 

Ponovo ćemo biti centar,

stranci su počeli da „ulažu“,

kapital pristiže svakodnevno.

Stranci kupuju zgradu po zgradu,

plac po plac, trg po trg.

Kupuju reke, jezera, planine,

kupuju životinje i biljke,

kupuju vazduh i zemlju, vatru i vodu,

sa crvima i svim rekvizitima obnove

koji uz to idu. Bićemo centar, epitaf.

 

 

KOŠULjA

 

Fajtajući košulju

s tri prsta

kojima se nekad

krstio moj deda

 

Njena pegla klizi

niz rukav beli

košulje od lana

koju je pre ovog

 

Liturgijskog trena

nosilo nekoliko

generacija hajduka

i Evropljana

 

 

MIŠJA VREMENA

(Popi, starom vuku)

 

Jedan od tvojih potomaka

mrtvi vuče

piše o tome

 

Kako je miša

hvatao u kutiju

„namučio se“

 

Kako je na kraju

savladao ljutu guju

„isplatilo se“

 

Kako su ga potom

u ime naroda

nosili na ramenima

 

Sve do Skupštine

 

Kako ti se to čini

mrtvi vuče

što po svaku cenu

 

Hteo si unuče?

 

 

PORUKA

 

Moždani ispirači

Sisači tuđe enerije

Mrtva puvala bankarstva

I pedofilije

Rogonje što sedite na zlatnim

Klozetskim šoljama

(Dok iscrtavate mape

Novih država)

Inženjeri ljudskih duša

U nuklearnim podrumima

(U kojima crne rupe glume sijalice

Dok sa planetom igrate mice)

Humanoidi sa glavama od sunđera

I nožicama od stakla

Sve vam opraštam

Jer za bolje ne znam

 

 

NACIONALNI PROGRAM

 

Na granicama nove države

pustićemo stidne dlačice

 

 

LjUBAVNA

 

U starim telefonskim slušalicama

ostale su tvoje reči

kao sedimenti na dnu mora

 

Ali ja ih tražiti neću

neka ostane nešto

i za Kustoa

 

 

PORNO-FILM

 

Video sam porno-film

Najveći klitoris

žena šampion

ni mlada

ni privlačna

najpre je sebe rukom

„uzbudila“

a potom sela na plastični ud

i počela da se klati

u ritmu kauboja

što jaše niz preriju

uz orkestar violina

Ne znam zašto

ali setih se u tom trenutku

Onog Slavnog Pisca

i svih onih njegovih saradnika

koji mu pomažu

u pisanju debelih knjiga

 


          ŠTA ŽELI DORIS

Ja bih radije sada umrla nego imala

vezu sa oženjenim muškarcem.

(Iz intervjua sa Doris Lesing)

Babac od osamdeset

(Nobelovo perce)

neće oženjene

(bilion i nešto muškaraca

planete Zemlje)

ona bi mlado meso

netaknuto-nemaknuto

da joj peva pod prozorom

serenadle-krmenadle

a uz pratnju mandoline

ružičasto falusne

 

Engleski babac od osamdeset

jednom se opekao (opekla)

neće više

gajiće samoću kao muškatlu

dok ne dođe princ na

belom konju

isti onaj što već je zauzet

(bukiran-prebukiran)

u snovima drugih žena

iskrenih i skromnih

kao što je ona

 

 

RAT I MIR

 

Broj onih koji samo ove godine

nisu mogli da se rode u miru

nadmašuje broj žrtava

 

Trogodišnjeg rata

koji smo vodili

radi ovog mira

 

U kojem se umire daleko brže

i finije

pukim izborom slobodne građanske volje

 

 

QUEEN’S PARK

 

Svakoga dana srećem u parku

čoveka kome je život

ostavio još jedino to

 

Da hrani veverice

 

Jednom smo kao razgovarali

i on je govorio samo o njima:

„lepoticama“

 

Time je sve bilo rečeno

i od tada se ne javljamo

jedan drugome

 

 

TORONTO, 3 SATA UJUTRO

 

Da sam u zatvoru

neko bi pokušao da me

bar kuckanjem po cevima

dozove

neko ko me razume

iz daljine

jer je u koži

poput moje

 

Ovako

zatvoren u kožu

koja me ne razume

pokušavam da kuckanjem dozovem

mrtvog Vinetua

mrtvog čika Simu

i druge junake

moga detinjstva

koji se me oduševili

snagom svojih mišića

 

 

NESANICA

 

Tek što sam pao u san

kad začuh odozgo

sa gornjeg sprata

nešto kao zvuk metalnog

klikera

 

Hitnutog u pravcu

nečeg ili nekoga

koga možda nije ni bilo

niti će ga ikad biti

 

(Svejedno

cenim pokušaj)

 

 

SREĆNA POVRATNICA

 

Sad pošto sam se zategla

razmišljam da se vratim

u pevačice

danas niko ne ferma glas

samo je važno da ih izludiš

a to mi je makar lako

ovde više nemam šta da tražim

 

Znaš da sam se razvela od Miće

da prodala sam deo kuće

bez toga ne bih mogla

da se vratim u Srbiju

hvala bogu i to se završilo

 

Nego šta misliš da li sam

se dobro zategla

mislim da su mi grudi uradili

bolje nego stomak

 

 

SREĆNI DOSELjENIK

 

Nedavno je iz Srbije

došao u Kanadu

visok snažan svež

top obučen

 

Kaže mi: vidiš

razmišljao sam

mogao bih da budem samo

diplomata ili umetnik

 

Pitam: diplomata u čijoj vladi

umetnik u kojoj oblasti

ne razumem

on kaže:

 

Da samo to bih mogao da budem

sve drugo me nervira

joj kako me nervira

razumeš?

 

 

SUSRET

 

U gradu u kojem se niko

ne smeje

nepoznata žena u prolazu

iz čistog mira šalje mi

predivan osmeh

pomislih: da nije možda luda

jer to se ovde ne dešava

ni u hiljadu godina

 

A onda pomislih da sam

možda ja lud

da sam postao maska

koja ulicama hoda

da nije tako

umro bih već odavno

u ovom istom gradu

sa osmehom na usnama

 

 

PREDOSEĆAM

 

Predosećam

iza mene neće ostati ništa

na radost onih

iza kojih će ostati

još manje

možda dokono imanje

da krckaju ga

nepismeni sinovi

 

Možda ću umreti na terasi

na kojoj caruju golubovi

kojima sam korisni idiot

hranitelj stari

 

Možda će me smrt zateći

u frizerskom salonu

podšišanog dopola

iako sam naručio

jednostavnu frizuru

i bez ukrasa

 

A možda naprosto umrem u

ovoj sobi

u kojoj sam već bio mrtav

toliko puta

da o tome ne vredi ni govoriti

u trenutku kada još uvek mrdam

 

 

OBEĆANA ZEMLjA

 

Danima zovem mog prijatelja

ali on se ne javlja

danima zovem a nisam poreznik

niti službenik banke

koji bi da mu oko vrata namakne laso

kojim su nekada lovili bizone

 

Danima zovem mog prijatelja

ali bez uspeha (pa mislim)

ovim nejavljanjem on je bacio

dovoljnu informaciju na moju dušu

neinformisanu

poput duše bizona

 

Iz onih starih vremena

kada su leta bila duga

a osvajači od tela rastavljali

indijanske glave

stvarali preduslove za naseljavanje

jedne više rase koja sada dosađuje se

 

 

STRAŠILO

 

Bio sam klinac

kad me je baba povela u posetu

svojoj prijateljici

(„da budeš dobar“ – rekla je)

 

Na izlazu iz grada

jedna žena nas je sačekala

a onda povela putem pored ogromnog

polja suncokreta

 

Upitah: a šta je ono u sredini

sa rukama raširenim i šeširom na glavi

„to je strašilo – rekoše –

ako ne budeš dobar ono će doći po tebe“

 

Nisam baš bio dobar tog dana

a ni potonjih godina

a evo do dana dašnjeg ono strašilo

još uvek nije došlo po mene

 

Jer da je samo pokušalo izgubilo bi

i onaj sunčani dan

i onaj šešir

i ono suncokretovo polje

 

A uhvatilo bi samo mene

 

 

VELIKI JEZICI

 

U velikim zemljama ljudi studiraju

velike jezike

i niko nije lud

da se posveti nekom malom jeziku

pa da skapava na ulici

kao nikom potrebni stručnjak

 

A ako neko to i čini

onda je već u vladinom programu

ili kao budući ćata po poslanstvima

ili kao špijunčić više

ili niže klase

(uvek se može napredovati)

 

Na drugoj strani ove arkadije

hiljade pesnika na malim jezicima

maštaju da budu prevedeni

da dopru do međunarodne publike

 

Neki od njih (oni koji imaju sreće)

to i dožive od ponekog

špijuna treće klase

a prevodica trideset i treće

 

A kada ugledaju svoje štivo na

velikom jeziku

osećaju kako im rastu krila

kako iz tela vrapca koji su bili do juče

ulaze u telo orla koji odjednom

slobodno leti iznad krvavih padina Imperije

 

 

SASTANAK GRUPE G20 U TORONTU

(„Sine, ne boj se, neće ti čika ništa“)

 

Kao što ste već primetili

između nas i vas

(u samom srcu grada)

podignut je betonski zid

za svaki slučaj

uskoro će početi G20

sastanak belosvetskih lidera

najvišeg nivoa

prvi put u našoj zemlji

neviđena počast

stoga ništa neće biti prepušteno

slučaju

ako dođe do nereda

odgovorićemo palicama suzavcima

gumenim i ostalim mecima

kao i zvučnicima od 96 decibela

od kojih bi i gluv ogluveo

tu će biti i specijalci sa konjima

a helikopteri će preletati

sa obučenim snajperistima

i svim raspoloživim kamerama

ovo je slobodna zemlja

svako ima pravo da demonstrira

ali mi vam obećavamo da nećemo

sedeti skrštenih ruku

učinićemo sve da upoznate

jačinu konca u pozorištu lutaka