Nebojša
Vasović
PESME
RITUALI
1.
Doteran
(životom)
dovde,
do
ovog konca,
do
ove
igle,
na
čiji vrh se tek treba
popeti
–
sa
sećanjem na sebe.
2.
U
predgrađu Ničega
postoje
male mreže
u
kojima žive pauci
U
njihovim mrežama
postoje
male kućice
u
kojima žive monasi
Oni
što su se prosvetlili
poput
malih na ćošku svetiljki
3.
Život
je prekratak
da
bismo naučili
bilo
koji jezik
Čovek
se samo poštapa rečima
kao
što se oko poštapa
pticama
koje se sele na jug
4.
Kada
je mesec bio pun
niko
ni reči
o
tome
a
sad se i političari
pozivaju
na te
„očigledne
istine“
iako
trenutno
mesec
je mlad i tanak
kao
strpljenje onih
koji
očekuju opipljive
promene
5.
Dok
smo mi na ovoj strani
okeana
proslavljali
što
se voda povlači
Na
drugoj strani su se
ljudi
davili
u
vodi koja nadolazi
6.
Moral
je mural
od
kojeg možeš
imati
koristi
Koliko
i oni koji
ne
vide crtež
pa
kao deca
Prođu
kroz zid
u
potrazi
za
nečim drugim
7.
Sva
ta krajnja iskustva
samo
su šikaniranje ćelija
takozvanog
subjekta
Istetovirali
smo sve zone
naše
kože
za
crve naših dana iz masonske lože
8.
Danas
su ponovo svima
rasla
krila
ali
ne previše
Kako
bi svet ostao ono što jeste
runo
u tihoj dolini
gde
sunčaju se ambasadori
9.
Na
komadima srče
na
kršu stare države
izoštrava
se oko
Čija
će ti bistrina trebati
u
nekoj drugoj zemlji
u
koju te niko ne zove
Jer
tamo žive ljudi od stakla
nelomljivog
eto
zašto
CENTAR
Ponovo
ćemo biti centar,
stranci
su počeli da „ulažu“,
kapital
pristiže svakodnevno.
Stranci
kupuju zgradu po zgradu,
plac
po plac, trg po trg.
Kupuju
reke, jezera, planine,
kupuju
životinje i biljke,
kupuju
vazduh i zemlju, vatru i vodu,
sa
crvima i svim rekvizitima obnove
koji
uz to idu. Bićemo centar, epitaf.
KOŠULjA
Fajtajući
košulju
s
tri prsta
kojima
se nekad
krstio
moj deda
Njena
pegla klizi
niz
rukav beli
košulje
od lana
koju
je pre ovog
Liturgijskog
trena
nosilo
nekoliko
generacija
hajduka
i
Evropljana
MIŠJA VREMENA
(Popi, starom vuku)
Jedan
od tvojih potomaka
mrtvi
vuče
piše
o tome
Kako
je miša
hvatao
u kutiju
„namučio
se“
Kako
je na kraju
savladao
ljutu guju
„isplatilo
se“
Kako
su ga potom
u
ime naroda
nosili
na ramenima
Sve
do Skupštine
Kako
ti se to čini
mrtvi
vuče
što
po svaku cenu
Hteo
si unuče?
PORUKA
Moždani
ispirači
Sisači
tuđe enerije
Mrtva
puvala bankarstva
I
pedofilije
Rogonje
što sedite na zlatnim
Klozetskim
šoljama
(Dok
iscrtavate mape
Novih
država)
Inženjeri
ljudskih duša
U
nuklearnim podrumima
(U
kojima crne rupe glume sijalice
Dok
sa planetom igrate mice)
Humanoidi
sa glavama od sunđera
I
nožicama od stakla
Sve
vam opraštam
Jer
za bolje ne znam
NACIONALNI PROGRAM
Na
granicama nove države
pustićemo
stidne dlačice
LjUBAVNA
U
starim telefonskim slušalicama
ostale
su tvoje reči
kao
sedimenti na dnu mora
Ali
ja ih tražiti neću
neka
ostane nešto
i
za Kustoa
PORNO-FILM
Video
sam porno-film
Najveći
klitoris
žena
šampion
ni
mlada
ni
privlačna
najpre
je sebe rukom
„uzbudila“
a
potom sela na plastični ud
i
počela da se klati
u
ritmu kauboja
što
jaše niz preriju
uz
orkestar violina
Ne
znam zašto
ali
setih se u tom trenutku
Onog
Slavnog Pisca
i
svih onih njegovih saradnika
koji
mu pomažu
u
pisanju debelih knjiga
ŠTA ŽELI DORIS
Ja bih radije sada umrla nego imala
vezu sa oženjenim muškarcem.
(Iz intervjua sa Doris Lesing)
Babac
od osamdeset
(Nobelovo
perce)
neće
oženjene
(bilion
i nešto muškaraca
planete
Zemlje)
ona
bi mlado meso
netaknuto-nemaknuto
da
joj peva pod prozorom
serenadle-krmenadle
a
uz pratnju mandoline
ružičasto
falusne
Engleski
babac od osamdeset
jednom
se opekao (opekla)
neće
više
gajiće
samoću kao muškatlu
dok
ne dođe princ na
belom
konju
isti
onaj što već je zauzet
(bukiran-prebukiran)
u
snovima drugih žena
iskrenih
i skromnih
kao
što je ona
RAT I MIR
Broj
onih koji samo ove godine
nisu
mogli da se rode u miru
nadmašuje
broj žrtava
Trogodišnjeg
rata
koji
smo vodili
radi
ovog mira
U
kojem se umire daleko brže
i
finije
pukim
izborom slobodne građanske volje
QUEEN’S PARK
Svakoga
dana srećem u parku
čoveka
kome je život
ostavio
još jedino to
Da
hrani veverice
Jednom
smo kao razgovarali
i
on je govorio samo o njima:
„lepoticama“
Time
je sve bilo rečeno
i
od tada se ne javljamo
jedan
drugome
TORONTO,
3 SATA UJUTRO
Da
sam u zatvoru
neko
bi pokušao da me
bar
kuckanjem po cevima
dozove
neko
ko me razume
iz
daljine
jer
je u koži
poput
moje
Ovako
zatvoren
u kožu
koja
me ne razume
pokušavam
da kuckanjem dozovem
mrtvog
Vinetua
mrtvog
čika Simu
i
druge junake
moga
detinjstva
koji
se me oduševili
snagom
svojih mišića
NESANICA
Tek
što sam pao u san
kad
začuh odozgo
sa
gornjeg sprata
nešto
kao zvuk metalnog
klikera
Hitnutog
u pravcu
nečeg
ili nekoga
koga
možda nije ni bilo
niti
će ga ikad biti
(Svejedno
cenim
pokušaj)
SREĆNA POVRATNICA
Sad
pošto sam se zategla
razmišljam
da se vratim
u
pevačice
danas
niko ne ferma glas
samo
je važno da ih izludiš
a
to mi je makar lako
ovde
više nemam šta da tražim
Znaš
da sam se razvela od Miće
da
prodala sam deo kuće
bez
toga ne bih mogla
da
se vratim u Srbiju
hvala
bogu i to se završilo
Nego
šta misliš da li sam
se
dobro zategla
mislim
da su mi grudi uradili
bolje
nego stomak
SREĆNI DOSELjENIK
Nedavno
je iz Srbije
došao
u Kanadu
visok
snažan svež
top
obučen
Kaže
mi: vidiš
razmišljao
sam
mogao
bih da budem samo
diplomata
ili umetnik
Pitam:
diplomata u čijoj vladi
umetnik
u kojoj oblasti
ne
razumem
on
kaže:
Da
samo to bih mogao da budem
sve
drugo me nervira
joj
kako me nervira
razumeš?
SUSRET
U
gradu u kojem se niko
ne
smeje
nepoznata
žena u prolazu
iz
čistog mira šalje mi
predivan
osmeh
pomislih:
da nije možda luda
jer
to se ovde ne dešava
ni
u hiljadu godina
A
onda pomislih da sam
možda
ja lud
da
sam postao maska
koja
ulicama hoda
da
nije tako
umro
bih već odavno
u
ovom istom gradu
sa
osmehom na usnama
PREDOSEĆAM
Predosećam
iza
mene neće ostati ništa
na
radost onih
iza
kojih će ostati
još
manje
možda
dokono imanje
da
krckaju ga
nepismeni
sinovi
Možda
ću umreti na terasi
na
kojoj caruju golubovi
kojima
sam korisni idiot
hranitelj
stari
Možda
će me smrt zateći
u
frizerskom salonu
podšišanog
dopola
iako
sam naručio
jednostavnu
frizuru
i
bez ukrasa
A
možda naprosto umrem u
ovoj
sobi
u
kojoj sam već bio mrtav
toliko
puta
da
o tome ne vredi ni govoriti
u
trenutku kada još uvek mrdam
OBEĆANA ZEMLjA
Danima
zovem mog prijatelja
ali
on se ne javlja
danima
zovem a nisam poreznik
niti
službenik banke
koji
bi da mu oko vrata namakne laso
kojim
su nekada lovili bizone
Danima
zovem mog prijatelja
ali
bez uspeha (pa mislim)
ovim
nejavljanjem on je bacio
dovoljnu
informaciju na moju dušu
neinformisanu
poput
duše bizona
Iz
onih starih vremena
kada
su leta bila duga
a
osvajači od tela rastavljali
indijanske
glave
stvarali
preduslove za naseljavanje
jedne
više rase koja sada dosađuje se
STRAŠILO
Bio
sam klinac
kad
me je baba povela u posetu
svojoj
prijateljici
(„da
budeš dobar“ – rekla je)
Na
izlazu iz grada
jedna
žena nas je sačekala
a
onda povela putem pored ogromnog
polja
suncokreta
Upitah:
a šta je ono u sredini
sa
rukama raširenim i šeširom na glavi
„to
je strašilo – rekoše –
ako
ne budeš dobar ono će doći po tebe“
Nisam
baš bio dobar tog dana
a
ni potonjih godina
a
evo do dana dašnjeg ono strašilo
još
uvek nije došlo po mene
Jer
da je samo pokušalo izgubilo bi
i
onaj sunčani dan
i
onaj šešir
i
ono suncokretovo polje
A
uhvatilo bi samo mene
VELIKI JEZICI
U
velikim zemljama ljudi studiraju
velike
jezike
i
niko nije lud
da
se posveti nekom malom jeziku
pa
da skapava na ulici
kao
nikom potrebni stručnjak
A
ako neko to i čini
onda
je već u vladinom programu
ili
kao budući ćata po poslanstvima
ili
kao špijunčić više
ili
niže klase
(uvek
se može napredovati)
Na
drugoj strani ove arkadije
hiljade
pesnika na malim jezicima
maštaju
da budu prevedeni
da
dopru do međunarodne publike
Neki
od njih (oni koji imaju sreće)
to
i dožive od ponekog
špijuna
treće klase
a
prevodica trideset i treće
A
kada ugledaju svoje štivo na
velikom
jeziku
osećaju
kako im rastu krila
kako
iz tela vrapca koji su bili do juče
ulaze
u telo orla koji odjednom
slobodno
leti iznad krvavih padina Imperije
SASTANAK GRUPE G20 U TORONTU
(„Sine, ne boj se, neće ti čika ništa“)
Kao
što ste već primetili
između
nas i vas
(u
samom srcu grada)
podignut
je betonski zid
za
svaki slučaj
uskoro
će početi G20
sastanak
belosvetskih lidera
najvišeg
nivoa
prvi
put u našoj zemlji
neviđena
počast
stoga
ništa neće biti prepušteno
slučaju
ako
dođe do nereda
odgovorićemo
palicama suzavcima
gumenim
i ostalim mecima
kao
i zvučnicima od 96 decibela
od
kojih bi i gluv ogluveo
tu
će biti i specijalci sa konjima
a
helikopteri će preletati
sa
obučenim snajperistima
i
svim raspoloživim kamerama
ovo
je slobodna zemlja
svako
ima pravo da demonstrira
ali
mi vam obećavamo da nećemo
sedeti
skrštenih ruku
učinićemo
sve da upoznate
jačinu
konca u pozorištu lutaka