Darko Cvijetić
ĆIĆO NA SRPSKOHRVATSKOM

 EVO SLUŠAM. PRIČAJ, ĆIĆO

Odakle početi:
Hercen je tvrdio da lice
Marijino otkriva saznanje
Da dijete
Nije njezino.
Muzika je
Jedini način da tišina
Ima smisla.
I kada miruje.
Doći će doći zadnja
Osamljenost.
Sve što je mokro
Imat će zajednički ručnik.
Onaj što je hodao
Mjesecom.
Vratio se u lopatu
Zemlje.
Dva orgazma prije
Nezamisliv i crn.
Vidi ti samo te male okice.

ĆIĆINA

 Sol mi gura more u školjke.
Hladnovodnih očiju
Majka makne
U
Pukotine zapamćivanja.
I šćućuri se.
Odrikošetira se potiljak
Od metak.
I pojilo i rov u
Prvoumirućem od nas.
Ekseri se na njemu
Već stresaju u vjetar.
Krenem nevoljko.
Na insektima
Ručni satovi.
Nenavijeni.
Među uskrslima
Netko se zadihao
Upleten u bajku.
Crvenkapa završava
Šivanje vukova.

 REGRUTIRANjE ĆIĆE

 Gusjenica se ocijedi s
Leptira na tenk.
Vratio se
Skup mišića
S bivanja maternice.
Venica se
Tumorila od umora.
Samsao se
Samsao Kafka.
Na mjestu gdje sam
Nosila bebu.
Kredenačka dunja
Tamnuje.
Zvuk se probije pucnjem.
A snajper i nož su
Bezglasna oružja.
Otac dao sat.
Godinama
Nisam znao
Da mu gledam vrijeme.

 DUŽITI PUŠKU, ĆIĆO

Jesen sva stala u didovu
Zadnju košulju.
Lampa nam suši oči u kutku sobe.
Oni kad pucaju
Svi haikui svijeta
Pogube isti dan lišće.
Mi kada pucamo
Neobredovane životinje
Napuste
Goblenariju.
Sobe iza kojih
Ostaju
Neraščišćeni ormari.
Ruža za noć
Ugine i makaze.
Svici od straha
Mijenjaju fenjere
Gdje ona spava.
I čudo je
Da mlijeko poslije ikad proključa.

 ĆIĆIN PRVI METAK

Srne iz plićaka jezera

Žedne odoše u goblen.
Na rizik mramora
Omekšaju fišeklije.
U napaučen mrak
Između rimovanih riječi
Kidiše usmenost.
Okrene se
Zemlja i
Maslačci ostanu u
Bezvjetrenosti.
Ostale da se zrače
Sobe
U ljudima koji su ubili.
Napuštena djevojačka prezimena
Mrznu.
A cimerica
Nadežde Mandeljštam zvala se
Necvetajeva.

 ĆIĆIN ROVOVNIK

 Bio bog kojemu je
Ostarjela
Djevojčica sa šibicama.
Bio mišić kojeg
Osmijeh prepolovi.
U magli
Zamijenio je čizme
S blatom
Angeo.
Tiktakaju sokovi.
Pašteta nagazi minu
I rasuđuje se.
Na plitko suđe i vrč.
Municija se sprema za
Božić. Puna dlaka.
Rizlingu se čelik vraća u čokot.
A zemlja već
Udahnuta
Čeka nekoljicu.

 ĆIĆO ČITA BABELjA U ROVU

Samouklopkani
Zečići.
Dudovi
Koji mršave sve mlađim
Fotkama na osmrtnicama.
Okopavaš me.
Umorno i
Precizno kao monahov
Dnevnik o samošibanju.
Mravi padaju s okrečenog
Voća
I sok opet uspijeva.
Čuje se kako
Krtica
Zasani pod zemljom.
I netko pun
Košnje od ljetos.
U mlijeku svojem
Cakli srpove.

 ĆIĆIN VOD

Cvijeće i pčele
I duže ne govore.
Zvuk srca
Napušta komoricu.
Bogoostavljen.
Kada je od zračenja
Izgubila kosu
Nosila je vlasulju
Svoje bake.
Ili sijeno
Iz duša utopljenih mornara.
Snajperom je
Pokrivao jug zgrade.
Zrcala se
Cerekala ostarjeloj
Snjeguljici.
Mirno.
Da se čuju slijetanja
U snovima ptica.
Zatim je
Eichmann obješen.

 NENjIHOV, ĆIĆO

Nevjestin potez topom.

Kainje
I mokra vata.
Na dječacima rođenim u
Jugoslaviji.
Zlatnousitnjena mušica
I prsa.
Iz opisa nišanjenja.
I snijeg napušta boju
Bolničkog kreveta.
Vodica
Iz koje je pomno uklanjano
Prenoćivanje po vrčićima.
Pokojni se carevići
Sreću cijelo nebo.
Vinograd s čelikom u rizlingu.
Sve što je dogodilo svijet ćićo.
Sada nam neće iz kuće.

 RANjAVANjE ĆIĆINO

U svjetioničarima
U maternicama starica
Kišobrani se
Stresaju od zemlje.
Sve se visine
Izredaju
I obistine se polja.
Liniji
Povučenoj prstom na
Mokrom prozoru
Magli se pejzaž.
Komadi se lutke
Vraćaju u drvo.
Ljepljivo mladunče angela
Napušta fresku.
Nesahranjivo
Kao crvotok u kostima.

 ĆIĆIN BLUZ

Na stotinu metara

Od solitera opljačkali dućan.
Preksinoć.
Na trideset metara od solitera
Autom ubijen čovjek.
Preksinoć.
Bočni angeo.
Kojemu je sparno
Na ikoni.
U tvojim dojkama
Kucnu se tegle
Odvojene za zimnicu.
Taj cincin kao
Žilice na nogama beba
Raspuše.
I vidiš.
Vrt je poškaran vodom
Da se ruža zahrđa u makazi

 REĆI ĆIĆO NA SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU

Mater.
A zna se da sva djeca
Ne nagazuju mine.
Grobnica dolazi u
Jajce.
Putuje čeličnim kavezom po
Bosni.
Vozač se pozorišnog busa
Ubio.
Kuća koja je
Otišla
Prenoćiti sva svoja slova.
Doći će mrak
Svakoj
Godini svjetlosti.
Među metalima
Postade glasno
Šaptanje:
Bronca, bronza, srebrenica.
Pljuvačka svuče
Ljuske s imena.
Neka oteknu na zraku.
U već vidim kukce.
Makazice i nakazice.