КОРАЦИ

Kerol En Dafi
DVE PESME


        GĐA SIZIF

To je on – gura kamen uz brdo, dileja.
Kažem kamen, u stvari je kao stena velik.
U početku me ta njegova šljaka smarala,
ali sad sam besna, i on, baš je pravi dildik.
Mogla bih mu nožem neki zijan napraviti.
Mogao bih se omastiti, kaže on.
Izvisićeš, vrisnem ja,
vremena nemaš da pivo popiješ
i u šetnju odeš!
Jado!
Narod izdaleka dolazi samo da bi gledao.
Misle – tako mu se ćefnulo,
poludeo.
Stvarno si odlepio!
Možeš tako i na mesec
da laješ –
taj prokleti kamen:
čim ga popne gore
već je dole.
I šta kažeš?
Ne smem zjale hvatati,
već raditi
i crnčiti,
ne smem zjale hvatati!
A ja u mraku ležim sama,
kao Noova žena kada
za njenog muža postojaše samo barka;
ili kao frau Johana Sebastijana Baha.
Glas mi se sveo na kreštenja,
a smeh na kosa keženja,
dok, uz sve veću tamu brda,
njemu je u glavi samo ta misija.


              PENELOPA

Najpre gledah niz kaldrmu
nadajući se njegovom povratku
među maslinjake, domu,
pozvah psa
koji tužaše za njim položivši mi
na kolena toplu glavu.
Tako šest meseci minu
i tad primetih da dani prohujaše
a da se ni osvrnula nisam.
Razvrstah iglu, konac, tkaninu i makaze,
nameravajući da se zabavim time,
ali umesto toga, nađoh sebi životno zanimanje.
Navezoh curetka
pod zvezdom – unakrsni bod, srebrna svila –
koja trči za skakutavom loptom iz detinjstva.
Izabrah jednu od tri zelene nijanse za travu;
maglovito ljubičastu, senovito sivu
za zevalicu koja pčelu grguće.
Za drvovez udenuh konac orahove braon boje.
Naprstak mi se poput žira
probijao kroz zemlju mrku.
U hladu
umotah devojče u snažni zagrljaj
junakov
i potpuno se izgubih
u divljem vezu ljubavi, požude,
gubitka, naučenih lekcija;
potom ga gledah kako niz pučinu otplovi
u redak zlatni šav sunca.
A kad su drugi došli da preuzmu mesto njegovo,
i mir mi poremetiše,
odugovlačih.
Nosih lice udovice, pogled ka dole držah,
vezoh danju, noću rašivah.
Znala sam kada noću mesec
posustaje,
pa bih sve zašila.
Tamne niti
gonile su ribu skakalicu moje igle
da stvori reku koja nikad ne dospeva u more.
Prevarih je. Parala sam
osmeh žene u
ovom svetu, povučene, posvećene, zadovoljne,
one koja ne čeka,
kada čuh prekasni poznati bat ispred vrata.
Liznuh crveni konac
i naciljah ga sigurno usred iglenog uha
još jednom.


KEROL EN DAFI (Glazgov, 1955), pesnikinja i dramska spisateljica. Studirala je filozofiju na Univerzitetu u Liverpulu. Bivši je urednik časopisa za poeziju Ambit i redovni književni kritičar za razne medije. Godine 1996. preselila se u Mančester, kada je počela da predaje poeziju na tamošnjem univerzitetu. Zbirka pesama Standing Female Nud, objavljena 1985 godine, donela joj je nagradu Škotskog umetničkog saveta, dok je knjiga pesama Selling Manhattan nagrađena priznanjem „Somerset Mom“. Godine 1990. objavila je pesničku zbirku The Other Country, dok je za knjigu Mean Time 1993. godine dobila nagrade za poeziju „Vejtbred i Forvord“ (za najbolju knjigu pesama godine). Usledile su zbirke: The World’s Wife, 1999. godine i Feminine Gospels, 2002. Tri godine kasnije dobila je
agradu „T.S. Eliot“ za knjigu Rapture. Godine 2007. objavila je svoju najnoviju zbirku poezije za decu The Hat. U ostale knjige za decu spadaju još i: Meeting Midnight, 1999. godine i The Good Child’s Guide to Rock’n’Roll, 2003. godine. Kerol En Dafi se bavi i pisanjem slikovnica za decu: Underwater Farmyard (2002), Doris the Giant (2004), Moon Zoo (2005) i The Tear Thief (2007). Uredila je dve antologije: Out of Fashion, 2004. godine i Answering Back, 2007. godine. Dafijeva se bavi i pisanjem drama: Take my Husband (1982), Cavern of Dreams (1984), Little Women, Big Boys (1986) i radio-drama Loss (1995). Dobitnica je nagrade „Erik Gregori“ (1984), nagrade „Čamli“ Udruženja književnika Velike Britanije (1992), nagrade „Dilan Tomas“ (1989) i nagrade „Lenan“ istoimene američke fondacije (1995). Kraljica ju je dva puta odlikovala. Živi u Mančesteru gde je  umetnički direktor Škole za kreativno pisanje na Univerzitetu u Mančesteru. Godine 2009. dobila je visoku titulu Dvorskog pesnika „Pesnik Laureat“ („Poet Laureate“).

Izbor, prevod s engleskogi beleška
Milena Borić