КОРАЦИ

Čarna Popović
STATUSI MANIFEST STATUSIZMA ( ili : ‗‗‗‗‗‗‗‗ )

 Ne kuda se apstrahovati, nego u šta se oteloviti.
                                                                                M. Epštejn

„Za lajk, ne za ignor, ja sam stvorena’’ – rekla bi moderna Antigona, a onda bi u stilu informatičke Šeherezade nastavila da piše, piše i piše statuse sve dok i poslednji Fejsbuk-prijatelj ne bi bio zadovoljen.

Poslednje što čoveku pada na pamet kada razmišlja o Fejsbuku je: „Šta je to status, ko je statusar, i šta je to, uopšte, statusiranje?“

Statusiranje se ne svodi samo na frekventnost i zanimljivost misli koje ne dozvoljavaju uspavljivanje prijatelja s kojima delimo najintimniji internet-prostor, ne svodi se na utilitarističku ili larpulartističku funkciju kojom opravdavamo patetične izlive (npr. Kad te poezija rasplače – umireš ili ti ili ona), na neodložnu potrebu statusara da s drugima podeli osećanje koje ga u tom trenutku muči – već predstavlja način emocionalnog, intelektualnog povezivanja ljudi i njihovih svakodnevica koje se putem statusa izdižu na višu istancu, dobijaju smisao, a u najboljem slučaju nekad predstavljaju realan odraz života statusara.

Status je počeo da se razvija 2004 (u Srbiji malo kasnije, 2007) i već tada bilo je jasno da će ova forma, u skladu s načinom života ljudi, preuzeti ulogu glavnog nosioca misli i postati ,,lična karta’’ većine naših mnogobrojnih fejsbuk-prijatelja. Da skratim istoriju nastajanja: jednostavne misli doživele su metamorfozu i obukle se u paradoks, ironiju, ponekad i satiru, preuzele ulogu glavnog distributera raspoloženja i ,,tetoviranja maštom’’, jednom rečju, postale su status!

Valjalo bi uočiti i napraviti površnu razliku između statusa i aforizma, što nije nimalo lak posao za mene – statusara koji naginje da postane aforističar i aforističara koji naginje da postane statusar (neisplativo je u oba slučaja). Aforizam bi, najjednostavnije rečeno, mogao da se definiše kao kratka, jezgrovita misao koja na duhovit i ironičan način izriče životnu mudrost, trenutno stanje (čega god) ili političku situaciju. Aforizam se trudi da, u duhu kritičara koji bez obzira na kvalitet knjige piše negativne kritike, pruži duhovito pesimistički pogled na hipokriziju, političare, sadašnjost, prošlost, ljubav, knjige, najblaže rečeno: svega što postoji, a što se ne tiče nas samih! Status se od aforizma razlikuje po tome što njega u biti ne interesuju velike istine, ne interesuje ga ono što je opšte, već se bavi specifičnim momentima jednog dana (O čemu razmišljaš?), u njemu pojedinac ima punu slobodu da originalno (ili ne) napiše šta je pojeo, koga je video, zašto je neraspoložen, gde večeras ide, koliko je sinoć popio, ili da, pak, citira Miku Antića ili Bukovskog. Ovo bi sve, naravno, važilo za neiskusnog ili netalentovanog statusara, ali da bih prešla preko bespotrebnog aforističarskog kritikovanja, a pomogla lošim statusarima, uz to i završila sve ovo što se protivi prirodi statusa, priložiću:

*

Biću kratka! Ko želi da me sluša opširno, nek’ me sluša više puta!

*

Svašta sam pametno imala da kažem dok nisam počela da mislim.

*

Sve što može sutra da se uradi – ne mora uopšte da se uradi,

*

Sreća me uvek prati na prevelikom rastojanju!

*

Ja sam žena zarobljena u telu žene.

*

Ljudima moraš postati obaveza da bi našli vremena za tebe.

*

Znakovi su svuda oko nas. A oni koje ja vidim, uglavnom se pretvore u opasnost na putu.

*

Nikada neću razumeti muškarce – suviše su jednostavni!

*

To nisam ja – to je moja trauma!

*

Nema ništa dugoročnije od trenutne slabosti.

*

Volim da sedim jer me tad boli dupe za sve!

*

Zavedi, pa vladaj!

*

Takva su vremena da više niko nije nezadovoljan životom. Svi su nezadovoljni Fejsbukom.

*

Nema te stvari koja je meni iznad časti!

*

Ovce nikako da shvate da ih brojim.

*

Ljudi me pitaju: odakle ti takvi mišići na rukama?

A ja im kažem: studiram književnost!

*

Ni prošlost nije kao što je nekad bila!

*

Ne idem za onim što mi treba, već za onim što mi prija!

*

Prvih 90 godina života ću teško da živim. Posle toga će mi biti mnogo lakše!

*

Tuđe komplekse lečim isključivo na sebi!

*

Šta je život?Što se mene tiče – mnogo vike ni oko čega!

*

Raznolikost mog života ogleda se u ishrani i šamponima za telo i kosu.

*

Kriza neidentiteta.

*

Imam taman toliko razuma da jednog dana postanem nerazumna.

*

Ništa nije tako bezobrazno i suptilno u isto vreme kao što je ignorisanje!

*

Znam kad sam rođena, gde sam rođena, al’ ne znam za šta živim.

*

Kad bih živela svaki dan kao da je poslednji, ne bih

mrdala s mesta!

*

Kad te poezija rasplače – umireš ili ti ili ona!

*

Živim bez uzroka – samo od posledice do posledice.

*

Otići daleko. Vratiti se još bliže.

*

Tek kad se u tebi svašta nakupi, shvatiš koliko si prazan.

*

Mnogo se više trošimo u čekanju nego u kretanju!

*

Ovo je vreme u kome sve osetljiviji postaju samo ekrani mobilnih telefona, televizora i kompjutera.

*

Odsustvo dodira je kao depilacija – boli samo dok se ne navikneš.

*

Ne tražim ništa zauzvrat samo kada dajem!

*

Suđeno mi je sve što mi se neće desiti.

*

Ja sam mrzitelj mržnje!

*

Uvek sam se u životu bavila skupim stvarima koje se bile neisplative!

*

Kad me gledaju – neprijatno mi je! Kad me ne gledaju – neprijatno mi je!

*

Jedna para zagrljaja vredi.

*

Dok trčim, najviše me zamara tuđe disanje.

*

Ko može da opiše svoju sreću – taj baš i nije srećan.

*

Ne razumem ljude koje stoje i čekaju. Na njihovom mestu ja bih sela i čekala.

*

Najnebitniji momenat u istoriji čovečanstva biće njegov nestanak.

*

Kad bi svet izgledao onako kako ja hoću, izgledao bi isto ovako.

*

Ako život želiš da zakomplikuješ, samo počni da ga pojednostavljuješ!

*

,,Pakao – to su drugi!’’, kažu mi drugi.

*

Toliko sam opterećena čistoćom, da sam počela da sanjam prljave snove.

*

Život prepun svega, samo mu smisao fali.

*

Od pravih iskustava čovek postane osetljiviji. Od onih plitkih, čovek postane grublji.

 

MALI VODIČ ZA STATUSARE-POČETNIKE
(PO MOTIVIMA DANILA KIŠA)

* Sumnjaj u sve što postoji!

* Drži se podalje od lakih lajkača.

* Svoje statuse kiti ideologijama, suprotnostima, gomilaj raspoloženja na jednom mestu, iznenadi ponekad jednostavnošću, reci nešto istinito, najčešće laži, ne dosađuj originalnošću, i povrh svega – ne budi svoj!

* Kad shvatiš da si moćniji od Fejsbuka samog, znaj da ti je kraj odavno došao!

* Ne veruj da postoji još dobrih statusara, vodi se mišlju: Ko će, ako neću ja?!

* Budi zahvalan, ali se nikad ne zahvaljuj!

* Imaj čistu savest prema lažima koje pišeš!

* Uvek se trudi da ono što kažeš ne vredi više od 20 lajkova.

* Nauči da ono što kažeš zvuči dobro i tebi, i kuvarici, i piscu, i zetu-inženjeru.

* Budi nezadovoljan sobom, ali ne previše.

* Veruj onima koji te proglašavaju najboljim statusarom. Ne veruj onima koji ćute.

* Veruj da ono što ti trezan napišeš, Bukovski pijan nikad ne bi mogao.

* Dodvori se s vremena na vreme, spomeni nekog prijatelja u statusu.

* Ostavi čitaocu dovoljno prostora za maštu, da ne bi morao mnogo da razmišlja.

* Ne spominji politiku, Pink, B92, Karleušu, Dačića, Mladića, Ninovu nagradu, Kurir...

* Veruj u sopstvenu besmrtnost.

* Ne ubeđuj druge u ono što veruješ.

* Nikad ne ostavljaj status da preleži noć.

* Nikad ne veruj iskusnom statusaru!