Tomas Kling
PESME
upravo
pokriti – jasne krvne slike
koje oklevaju da se osuše;
snimci
grudnog koša (sjajne bradavice) leporeli mnoštvo
od inkubatora pod punim pritiskom; to su
novorođenčad, njihove pesnice, upala
u zlatne ramove, deca
ispala iz ramova puzava
gumena creva su to!, glave meduza koje
bujaju i množe se, odatle prebrza
kosa! („dolazimo do zmijoglavih drozdova buonarotija“,
„juče troje pogubljeno – špricem“) – to je
šaka vruća od zamene kateter-kese –
vruća šaka („španski, kako to?“)
UPUTSTVO ZA UPOTREBU
gumeni pončoi razdeljeni b) među škripave
zarazne pelerine c) ukoliko moguće
šaka tableta ALARM, da sad ste uspeli
da mu uterate tu stvar u vene; sa druge
strane (cedulja na prstu, poslednja raz-
glednica): „pokaži malo zube tom goji“ I ZAR
SE SVE TO NE ČINI PRILIČNO ŠPANSKI?
(Za Klausa E. Beriša)
prašnjavi valcer
štipanje svetla; u škripi
sunčanog valjka u znoju stisnutog
kapka; lako kamenje u grudima, jedan
laki kamen; zapovednička svetlosna slika
iz spoljašnjih visina (gradi se); visoki
vazduh jedva podnošljivi izgled, svaljeni
zid šake pred očima (izgradnja?), kao pošiljalac
čitam: suzi žedna? isprobaćeš samo
još eho? visoki vazduh tamo se švajcarska
rastvara, kamenjar (pisano), sa kapka
na usne, skočio i zgrabio stenu
posegnuo posrće; prezrivi vazduh, rozi
fos: PRAŠINA! GRADNjA! o tome
javljaju tvoja prašnjava pisma
obrve
onda: ti, nesrodna, sa sasvim neiz-
govor, sa tim sasvim neizgovorljivim
očima i imenima i sve to nekako uz
pomoć naših ruku ispred. usne,
i čitanje sa njih: noćna vežba i ovo. noćna
imena, u o-tonu, imaju sličnost to dodajem:
ali kako da ih mi vlasnici šaka sa našim moćima
sličnosti na našem jeziku kadgod nestalo je
pitanja („ne više!“). niko ipak ne opstane
ispod nesrodno začuđenih obrva
autopilot. frigijski posao
pravilni letovi. iz kruženja okomiti
podmazati napred nema priče. to dakle
dok-ima-goriva; bez dozvole za
sletanje istorija. neko bilo kakvo
sve, ništa ne znati veliko. orijent nekako,
utvrđenja gradova utvrđenja država mi
prelećemo to, već smo preleteli.
kokpit potpuno bez orijentisanja, kod
drhtavih sve drhtavijih kontrolnih
igala; pregršt lampica; kruškoliko
treperenje, prilično dosta crveno/zelenog.
iza
supercool pilotskih naočara ti high-
techrihthofenićaskajući, boja očne jabučice
veličina zenica neupadljiva. pozadi se
povlači što-se-tiče-same-stvari, sve to super
pijanom, stjuardesa koja umiruje.
dole prašnjave boje, nekako orijent. neki
rečni tok, moguće halis (preleteli?). jedna
krvava reka iskrsava (i nestaje): bez-
dušne vojske u sukobu, delovi te-
la, ljigavo klizavo plutaju. zatim
opet klupe od oblaka, opet nulta vidljivost,
sunce ekbatane crno pod čadorom,
carske vojske u trku, predeli u begu, napred:
buljava sreća taj vaš pogled upravljača bitke,
zvonki glas koji se javlja; jedno
govori-vaš-kapetan: „.. kapetan moira,
stakleni oltar, upravo prelećemo
gordion, niniva 40 stepeni celzijusa,
sunce zrak-zrak, nula
kruženje“
(preleteli).
čista salveta (22. 2. 76)
oprezno prevrnute
kašičice;
dva3 dana ranije
1 meko kuvano jaje, kafena kašičica
vode; dvadesetprvog: uveliko
osušeni pokret njegovih usana, njegove
drvene usne, ALI SASVIM IZNENADA!
jednom
salvetom, čistom salvetom sastavljene, poku-
šajipokušaji da mu se podigne vilica,
njegova ćerkaija, kolebljiva, ta
gruba brada!, zatvoriti tu mrtvačku rupu!
SALVETA SLUŽI ZA BLEDILO I
hladni
listovi, možda tridesetpet stepeni, te
tanke natkolenice „moj rak“ sasvim
zbunjeno činimisedasam
popio voćni čaj baka
sasvim zbunjeno na tremskom svetlu;
vidljivo rasplinuto, deblo jezika.
(Za dr Ernsta Matijasa)
TOMAS KLING (THOMAS KLING, 1957-2005) – odrastao u Hildenu, završio gimnaziju u Diseldorfu, studirao germanistiku, istoriju i istoriju umetnosti u Kelnu, Diseldorfu i Beču, zatim dugo živeo u Finskoj. Od 1983. prezentuje svoje pesme prvo u Beču, a zatim u Rajnlandu na otvorenim čitanjima koja su često imala karakter performansa. Često je nastupao zajedno sa džez bubnjarem Frankom Kelgesom. Umro od raka pluća. Kritičar Mihael Braun naziva Klinga „nesumnjivo najznačajnijim pesnikom svoje generacije“. Nastavljač je tradicije Majrekerove, Jandla, Celana, kao i bečke grupe oko Artmana i Bajera. Klingova poezija izvršila je nemerljiv uticaj na nemačko pesništvo posle 1990. godine. Performativni element i „arheologija jezika“ sa zvučnim i ritmičkim efektima demontirane sintakse, sve to postoji uporedo sa bogatom smisaonom asocijativnošću. Ne treba zanemariti ni Klingovu harizmatičnu pojavu, nekonvencionalne i ponekad skandalozne nastupe, čudan spoj učenosti i profanosti.
Izbor, prevod s nemačkog i beleška
Marko Stojkić