КОРАЦИ

Marko Stojkić

MAGELANOVA BUSOLA

 

VOZOVI BADEN-VIRTENBERGA

I

Šecele, ovo su

brda koja počinjem da volim –

od Švebiš Hala do Valdenburga

(uvek taj vetar), pa Nojenštajn

(padine heklane vinogradima,

zastave, zihernadle, odbegli

grofovi i njihove ljupke

debele kuvarice), drvoseča

tik pored pruge, pa dugi kadar

poleglih bagremova, opet kuće –

tvoja kosa u vozu, Šecele, kasnije

noć nam u oknu prelama lica,

naši duhovi napolju, marame

u grotlu noći i neka sasvim

pevljiva tišina –

 

II

Ludvigsburg – svitanje kao

u stripu – sedam je, subota –

četiri Korejanke, jedan biciklista,

jedva čujna škripa. Svetluca

dugme na vratima, stanica, ulazi –

ulazi radost u voz, Šecele, saplićem se,

udvaram staricama, u iskidanom

zagrljaju nevešto glumiš

ljubomoru, Šecele, sasvim

pevljiva mladost, nežne sinkope

srčanih tonova šina,

na prozor-platnu dvorišta, Šecele,

tako malo nam treba –

 

III

Piši, ali obavezno

sasvim površne utiske –

kako se hrane, kako po komandi

pevaju „čus“ čim im okreneš leđa –

seti se, cvetna pijaca na Šiler-Placu,

pa onom uličicom do evangelističke

Štiftskirhe i ona muzika

(violina, harmonika, bas) – znam da je bio

tango kad smo prosuli sitninu

(iz kutije zveckavo hvala i naklon),

bol u usnama, proleće

u tvojim bokovima, Šecele,

na pijaci, u knjižari, na kaldrmi, pločnicima,

svuda te, svuda te ima –

 

 

        MAGELANOVA BUSOLA


Naučiti sebe.

Leptiri sanjaju livade. Napustiti

poznate obale. Udari muve u okno. Vožnja,

umor, noć, mačka pod točkovima.

Iznenada. Preživela. Lupanje srca.

Neko bi rekao Amin.

 

Naučiti propadanje. Otmeno

otkucavati, srebriti, zlatiti.

Egzotične voćke, ezoterična busola.

Mango recimo. Supermarket. Plovidba

neuronskim krugovima, trgovina

novom robom, propovedi

odanom ljudstvu. Vlast.

Jedna ruža u vazi.

 

Bez osvrtanja. Ponešto

o ponosu, izdaji, opiranju.

O vremenskim prilikama.

 

Nebo pred oluju. Pogledati pobožno.

Ponešto o insektima, krvopijama,

ignorisanju buke, egzekucijama.

Kricima u suton. Indulgencijama.

 

Novinski naslovi, kafa,

opet stare matrice mučenja –

čupanje noktiju, suptilniji načini.

Škola ponavljanja.

Ponekad poljupci.

 

 

SENKE

 

Obezljubljeni dvojnici. Neprikladno.

Belom magijom prizvati, crnom

milostiviti. Vojnici,

horde vojnika, kiša će.

Reči su kretanje – topli hleb,

mačići, puzavice – tako te stvari.

Plava pospanost, niotkud. Ne pitaj.

 

Nepotkresane ruže u bašti – vidim –

bole te. Stvarnost je ovde. Telefon,

brze vesti, krah na berzi, daleka

venčanja, porođaji – samo su nasušni

romani u nastavcima. Stvarnost – način

na koji obmotavaš peškir, vezuješ kosu.

Cvile pijana stabla, guše nas oblaci.

 

Na stolu kristalne kurtizane,

u njima vino. Koncert je gotov –

odjeci obigravaju, seti se –

hladan znoj, kameni koraci, katran

u utrobi – svakako – nema tu časti.

Vetar, kese na granama, trenuci odsutnosti –

obnaženo očajanje – nebo te neće – prizivaš.

Obezljubljeni vojnici, dvojnici.

Reči su, kunem se, kretanje.