Malgožata Lebda
SUMPOR I STUD
VOŠTANICA
ispričaj mi o oluji o tome da smo bezbedni dok nad
selom
šeta slovenski bog perun munje su iluzija igra
svetlosti
grmljavina su odjeci minulih stvari
iza brezika poorana zemlja upija kišu čujemo kako
kamenje
pušta izdanke tokom takvih noći životinje odlaze a
ujutru
se vraćaju njihove senke ili odjeci poslušno se mirimo
s tim
pitaj zbog čega? šapni
na prozor okrenut prema istoku baka stavlja voštanicu
plamen drhti u ritmu našeg disanja sveta agato sačuvaj
nas
od ognja sačuvaj vlagu prodire iz trema za vreme molitve
tonemo u san zgrčeni kao nekad u telima naših majki
i rađamo se iznova upamti da si od oluje nastao
i da ćeš se u oluju pretvoriti
SUMPOR I STUD
u kesi imam dve sveće šetamo ka uspavanom selu
po kičmi asfalta mimoilazimo biblioteku razbijena
prozorska stakla potok
kapelicu mesta koja čekaju vaskrsenje ili zoru tata
pali cigaretu oštar dim ulazi u maglu
na licu mesta mislimo o sasvim istom posmatramo
borovu šumu kako sa severa podlokava zid ispušta zvuke
osećam da Tama ima tamo svoju medveđu pećinu palim
šibicu
osećaju se sumpor i stud tata pita da li si tu? ne znam
HALNjAK*
ima sve mršavije šake pali cigaretu uvlači
dim s verande posmatramo januarsko telo sela poorano
s međama ispod jagodica prstiju ekser ovde sve miriše
na vosak ćutimo osećam se kao njegov prvorođeni
sin iz starog sonča** vuku se mračni oblaci halnjak
oblikuje
liniju šume ostavlja za sobom vetrolomno loše
samoosećanje reumu
upliće hladne šake u moju kosu izbacuje cigaretu
usisava dim a noću
prilazi prozorima liže stud dubi je
ĐAVO
u sredini je kao na ivicama
napuštena kuća na kraju sela kraj koje
sa zapada čuči mračna šuma koja se približava
centar a u njemu na kanabeu fotografije boje sepije
ikonica
fatimske majke božije razglednice iz moskve u ormanu
bez vrata
moljci jedu kapute merdevinama se penje na tavan
u carstvo osa
tutnje u pepeljastim balonima kroz pukotinu u dasci
posmatram
oca koji šeta tuđom baštom podiže belu petrovaču
briše telo udžerice da li raste u njoj ili ona u njemu?
sada zna da đavo nije strašan onako kako ga slikaju
već strašniji
ŽAR
manjina je uspela da priđe i shvati jednostavnije je
bilo upotrebljavati
poverljive reči zapisivati stihove na sivom papiru
okupljati se
u grupe i u šumi nečijeg oca paliti vatru osećati žar
na obrazima tražiti srušena stabla razumevati glog i
dim
ne vraćati se neko vreme
prilazili su bukvama perorezima izrezivali duboke
znake
krhku molitvu za budućnost ostali su gajili na vlažnom
ligninu seme lucerke noću osluškivali pucketanje
mahuna
šuštanje zidova kuća kako se odvajaju od njih
kako alkohol i dim postaju nameštaj čaša
amblem rana
BRAĆA KARAMAZOV PETERA ZELENKE
mi smo kao noćni leptiri koje privlači velika neonka
ekrana
svaki bioskop ima svoju dušu koja izlazi pri navučenim
zavesama pokriva nam oči i uši šta misliš o češkom
filmu?
o kadrovima trake šuštanju šumova baš sada treba
da izađemo čuješ li? napolju zavijaju sirene grad stavlja svoje
osmuđeno telo na hrapave klenove na zelenike mi smo
kao noćni leptiri poslušni svetlosti treperenju
sledećim obrtima radnje
na tom mestu naći ćemo male fragmente gradimo
prostor dlanovima rastrljavamo značenja mi smo
kao noćni leptiri nekada smo spalili tu svetlost
OSE
otičemo udaljeni od kuće u breziku gde
je trebalo da nađemo sklonište i kosti a ušli smo u
jezgro
primili otrov i u nama se razbuktao požar razlilo
sunce
* Halnjak ili halni, suv i topao tatranski vetar. (prim. prev.)
** Novi Sonč, grad u južnoj Poljskoj. (prim. prev.)
MALGOŽATA LEBDA (MAŁGORZATA LEBDA, Novi Sonč, 1985), poljska penikinja i novinarka. Studirala je književnost, informatiku i bibliotekarstvo u Krakovu. Piše doktorat iz književnosti i bavi se novinarstvom. Još kao student dobila je više knjiženihnagrada. Svoje pesme objavljuje u nizu cenjenih književnh časopisa. Objavila je i dve zbirke pesama, Otvorena na 77 strani i Tragovi. Od strane kritičara pozdravljena je kao izrazita individualnost, kao jedna od najzanimljivijih pesnikinja najmlađe generacije. Kako kaže pesnik i kritičar Juzef Baran: „Intuicionistkinja, jezički pronalazač, menja se iz pesme u pesmu, dugo odmerava reči na terazijama mašte i osećajnosti, pre nego što se odlući da ih upotrebi... U svojim najboljim delima kroz filter najpre propušta vlastito životno iskustvo, što čini da ga primamo kao autentično...”
Izbor,
prevod s poljskog i beleška
Biserka
Rajčić